"Ružni labudovi", filmsko ostvarenje Konstantina Lopušanskog, još jednog ruskog režisera čiji su filmovi u svojoj estetici (ali i dubini) zamišljeni tako da podsećaju na Tarkovskog, donosi nam priču o izmišljenom ruskom gradu večnih kiša (referenca na Rubljova?), i talentovanoj deci koja su duhom prerano odrasla. U smislu opšteg pogleda na svet na kojeg nam filmom sugeriše Lopušanski, "Ružni labudovi" neodoljivo podsećaju na "Stalkera", ponajviše prepoznatljivu pesmu Arsenija Tarkovskog koja nalazi mesta u tom filmu, a govori o nemogućnosti ljudske sreće. Ceo koncept zagonetnog, polunapuštenog grada takođe asocira na mističnu Zonu, a motiv pojačane osetljivosti na svet takođe je varijacija na duhovnost pristuna i kod Tarkovskog, u tom istom Stalker-u. Ipak, Konstantin ima i dosta autentičnih crta u odnosu na svog filmskog uzora - a to je pre svega prepoznatljiva apokaliptična atmosfera, realizovana u maestralnom maniru nalik na onaj iz "Pisama mrtvog čoveka". Izuzetno vešt u koloritu uništenog sveta, Lopušanski ovog puta akcenat stavlja ne na sam duhovni sunovrat čovečanstva (mada je i to nezaobilazna tema) već na položaj duhovno svesnog čoveka u svetu koji je odbacio duhovnost.
Приказивање постова са ознаком kritika. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком kritika. Прикажи све постове
14. 2. 2016.
17. 7. 2015.
"Fantom slobode" Luisa Bunjuela
Španski kinematografski genije Luis Bunjuel, bez sumnje je najbolji predstavnik nadrealizma u filmskoj umetnosti, o čemu između ostalog svedoči saradnja sa čuvenim egocentričnim slikarom Salvadorom Dalijem - zaštitnim znakom pokreta ("Andaluzijski pas", npr). Bunjuel je bio maštovit stvaralac, a u svojim ostvarenjima se dotakao brojnih tema, od kojih je krtika buržoazije jedna od najzastupljenijih. Film "Fantom slobode", deo je triologije koja na tu temu stavlja poseban naglasak. Čuvena scena sa zvaničnicima koji sede na WC šoljama oko stola, raspredajući o fekalijama koje za sobom ostavlja čovečanstvo, kao i daljem uvećanju kolilčine tih materija, samo je deo neobične duhovite Bunjuelove priče, u kojoj on, u svom izobilju svoje izvrnute mašte, odlučno kritikuje ljudsko društvo.
22. 4. 2015.
Borhes i prethodnici Kafke
Horhe Luis Borhes bio je argentinski pisac - jedan od najuticajnih svetskih književnika koje je iznedrio XX vek. U obimnom opusu svojih kreativnih radova, Borhes je stvarao poeziju, priče, eseje... Između ostalog, bio je i kritičar, koji je sa pozicije velikana svoje profesije umeo pričati i o drugim velikanima - na primer bavio bi se analizom Servantesovog "Don Kihota", dela Oskara Vajlda i sl. Jedan od najneobičnijih Borhesovih književnih eksperimenata bilo je istraživanje Franca Kafke, tačnije - traženje njegovih literalnih prethodnika.
Пријавите се на:
Постови (Atom)


