Šekspirove drame danas su nezaobilazno delo renesansne književnosti, čija popularnost (koja traje već vekovima) nikad ne bledi i ne zastareva. Takođe, za brojne tumače, tzv. šekspirologe, one su vredna i neiscrpna tema; otuda, neće biti nimalo preterano reći da se o Šekspiru i njegovim dramama već reklo itekako puno, te da je gotovo svaki pristup već dokumentovan i razrađen do najfinijih tančina. O Šekspiru se i na Teetetovanju pisalo, u osvrtu na Tolstojevo osporavanje umetničke vrednosti Šekspirovog dela, kao i o mogućem tumačenju njegovog "Hamleta" sa antipishijatrijskog aspekta. Ovaj tekst pak govori o još jednom načinu čitanja, u nekom smislu, sličnom prethodnom, no ipak, s ludilom relativizovanim na nešto drugačiji način.
